INTERVJU: ARMIN MUJKANOVIĆ - POHOD NA CEZ ŠAMPIONAT U 2022. GODINI
Armine, prije svega čestitamo na uspješnoj godini koju imaš iza sebe. Vjerujemo da si po malo i umoran nakon svega što se dešavalo ove godine: promjena auta, kontroverze tokom sezone, izlazak na CEZ finale na Avali – kako se osjećaš sada kada se osvrneš na svoju 2021. godinu?
Hvala vam na iskrenim čestitkama, a trudio sam se koliko sam mogao. Već sam u punom trenažnom procesu i pripremam se za predstojeću sezonu. Da, nakon 13 sezona provedenih za volanom Yuga, uslijedila je promjena auta koja je prošla odlično, a obilježilo je i dosta kontroverznih situacija – “Kadiju tužiš, kadija ti sudi”. Poslije svega, odlučio sam otići na Avalu, iskreno s namjerom da se opustim i da vidim kako stojimo u drugom šampionatu, tražeći neki „reper“. Po svemu sudeći, Avala bi trebala ući u naš šampionat za narednu sezonu i zaslužuje veliko poštovanje. Šta reći, odlična sezona jer sam ostvario i više nego što sam planirao. Nisam očekivao da ću se baš u startu boriti za titulu, već mi je cilj bio ulazak u top 3. Ponosan sam što sam jedini završio sve trke na postolju.
Nakon skoro decenije provedene za volanom Zastave Yugo u raznim specifikacijama, ove godine si konačno napravio iskorak i prešao za volan Honde Civic Gr.N, ali očito je Yugo ostavio „traga“. Obojica smo ponikli u tom automobilu i znamo da je škola na tom automobilu najbolja, te da nakon Yuga nema problema ni sa jednim drugim autom. Šta je zapravo bio ključ tvoje brze adaptacije na Hondu koja je daleko snažnija i ozbiljnija od Yuga?
Ko nije vozio Yuga, mislim da ne zna šta su muke! Hoće li zakočiti, hoće li se otkačiti, curi li gorivo iz rezervoara, koliko nasuti goriva… Toga ovdje nema. Yugo je odradio praksu da si uvijek spreman na iznenađenje i da konstantno guraš do samih granica staze. Mislim da je ključ brze adaptacije ona čuvena izreka da se na bolje uvijek lakše navići, ali ostaje mi žal sa Yugom i propuštenim prilikama,a imao sam ih dosta – jednostavno nam se nije dalo.
Najimpresivniji momenat sezone je svakako pobjeda u Loparama koje su bile tek druga trka za volanom Honde. Međutim, ta trka je ostavila i gorak okus obzirom na sva dešavanja koja su je pratila. Proglašen si pobjednikom, pa ti je pobjeda skoro oduzeta pa si na kraju ipak ostao pobjednik te trke. Šta smatraš glavnim problemom u interpretaciji pravila u Šampionatu BiH?
Iskreno, Lopare smatram svojom stazom i tu uvijek vozim na samom limitu. Proveo sam sate i sate trenirajući, kako civilnim autom, tako pješke posmatrajući svaki i najsitniji detalj. Jednostavno nisam očekivao pobjedu. Tehnička komisija je utvrdila neregularnost na vozilu konkurenta, što je bilo svima jasno. Pravila treba da budu ista za sve vozače i automobile da bi bila fer trka pa onda neka bolji pobijedi. Ljudi koji su u komisijama treba da rade svoj posao na pošten i korektan način kako bi ovaj sport mogao što više napredovati.
Kako se osjećaš nakon nove vicešampionske titule? Žestoko si se borio do samog kraja, ali je Cunjak ipak došao do druge titule u klasi. Da li postoji žal za propuštenom prilikom u Tuzli i da li misliš da nisi pokazao svoj maksimum s ovim automobilom?
Ja sam ispunio i više od svoga prvobitnog plana ulaska u top 3, ali sam iznenadio i sebe. Sve čestitke Drašku na tituli. Da, ostaje žal radi prilike u Tuzli kada mi je na samome startu pukla prva brzina i tu sam izgubio 4 do 5 sekundi, dok sam pobjedu izgubio za sekundu. Mislim da sam ja dao svoj maksimum jer sam dosta vremena proveo na stazi trenirajući sa kolegom Dojčinovicem i mislim da smo svaku stazu prostudirali do samog maksimuma, ali opet bile su i velike vrućine i bilo je jako teško ostati potpuno skoncentrisan, tako da uvijek može bolje. Na nekim stazama sam i sam pravio greške, tako da mislim da će dogodine biti bolje i da ću se bolje prilagoditi autu.
Honda Civic ostaje u prošlosti, a njena „sestra“ uskoro stiže u tvoju garažu. Drugu godinu uzastopno mijejnaš automobil i klasu – na red je došla klasa N3 i čuvena Honda Integra Type R. Starija publika, ali čak i ja, sjećamo se tog automobila iz nekih boljih vremena na našim stazama. Da li si spreman za konačni iskorak ka tituli za volanom automobila, te da li osjećaš blagi pritisak zbog nekih pehova iz prošlosti koji su od sigurnih šampionskih titula napravili godine kojih se nerado sjećaš?
Velika imena ovoga sporta su vozila ovaj automobil, tako da je ovaj auto jako vrijedan. Potrebno je opravdati vremena starih asova koji su vozili ovaj automobil. Ja sam uvijek spreman, a koliko je automobil spreman, to ćemo tek da vidimo. Još od kartinga sam navikao da sezona nije jedna trka, te da treba pustiti vrijeme da odradi svoje i da broj završenih utrka daje konačan rezultat. Ne pobjeđuje uvijek najbrži, već dugo vremena gledam stvari na taj način, tako da će i ovoga puta biti isto. Pritiska nema, idemo opušteno u novu sezonu.
Tvoj automobil je starije generacije od ostatka klase, te imaš i 200 kubika manje od drugih. Ove godine smo u klasi gledali Mladena Šoljića, Saliha Karajića, Milana Stojnića i Vladimira Đukića. Koga od njih smatraš najvećim rivalom u 2022. godini?
Prvenstveno mi je drago što ću imati u svojoj garaži takav auto kao što je Honda Integra Type R, to je auto sa velikom historijom iza sebe. Pokušat ću da opravdam svoje vozačke sposobnosti u tom autu, a nikada na nisam gledao na konkurenciju. Imam jasan cilj i trudit ću se da postignem što bolje rezultate.
Na pragu smo 2022. godine. Da li gajiš ambicije da Bosnu i Hercegovinu predstaviš u nekom međunarodnom šampionatu?
Naravno. Nadam se već sljedeće sezone nastupu u CEZ šampionatu u kojem ću nastojati da predstavim svoju državu u što boljem svjetlu, a zbog toga sam i uzeo automobil iz klase N3 jer PF nije mjerodavan.
Baš kao i FIA EHCC, CEZ Šampionat je takođe počeo primjenjivati tzv. „Performance factor“ koji je osmišljen s ciljem da smanji razlike među automobilima, međutim, čini nam se da su one sada još izraženije te smo mogli vidjeti neke potpuno nelogične sastave klasa. Kako gledaš na „Performance factor“ i da li misliš da ta klasifikacija ima budućnost?
Mislim da je to napravljeno najviše za “bogate”. Neki državni šampionati su već probali PF i od iduće sezone se vraćaju na staru klasifikaciju po grupama N, A i E1, što je koliko toliko pravednije od PF. U toj klasifikaciji je npr. dozvoljeno „varati“ kubikažom, te nemaš nikakvu kaznu. A ukoliko ste niži 1 cm nego što je propisano njihovom formulom, slijedi vam diskvalifikacija. Mislim da ta klasifikacija nema budućnosti, naročito u nacionalnim šampionatima jer suludo se takmičiti npr. u Peugeotu 106 1.3 Gr.N protiv Honde Civic Type R 2.0 Gr.A koja je u istoj klasi PF.
Kada smo već spomenuli „budućnost“ u prethodnom pitanju, dotakli bismo se i budućnosti Šampionata BiH. Svjedoci smo da je broj automobila i takmičara ponovo u padu, a kriza traje već godinama. Priliv novih takmičara gotovo da ni ne postoji. Šta je to „truhlo“ što treba mijenjati i da li ima spasa bh. automobilizmu?
Kada je autosport počeo da se podiže, uslijedila je korona i onda je baš uslijedio veliki pad iz kojeg ćemo se teško izvući. Mislim da se treba posvetiti omladini, tj. aktivirati karting šampionat pa da se nadamo da će neko od tih vozača ući i u jednu od disciplina (krug, brdo, slalom). Još jedan način da se spasi autosport je neko jeftino kup takmičenje, npr. Honda Civic EK 1.4 koja se može napraviti za malo novca, a da isporuči pristojne performanse. Mislim da prije svega ljudi u savezu trebaju raditi svoj posao kako treba pa će onda sve krenuti na bolje.
Da li si razmišljao o tome da voziš za neku drugu državu koja bi ti ponudila više nego Bosna i Hercegovina, a to barem nije teško jer BiH ne nudi svojim automobilistima ništa?
Automobilizam u BiH je u padu za razliku od prije. Mislim da se potrebno vratiti nekih 10 do 15 godina unazad kada su ljudi živjeli za taj sport. Mora doći neko osvježenje, ponajviše u Savezu, ali mislim da poštenim radom, automobilizam možemo vratiti na visok nivo. Uzmite u obzir da smo početkom 2000-ih imali više vozača na brdu nego Hrvatska, a pogledajmo gdje su oni danas, a gdje mi.
Bilo nam je drago razgovarati s tobom. Želimo ti puno sreće u narednoj sezoni i svakako ćemo pratiti tvoje rezultate. Imaš li nešto da poručiš našim čitaocima?
Hvala puno na lijepim željama, podršci i medijskom prostoru koji nam pružate kroz svoj magazin, ali i vaš partnerski portal RallyMagazin RS. Lijepo je znati da neko još uvijek prati automobilizam na ovim prostorima na jedan profesionalan način. Vašim čitaocima želim puno sreće u 2022. godini i pozivam ih da u što većem broju dolaze na sve automobilističke manifestacije u BiH jer sigurno imate šta vidjeti, a nama puno znači podrška pored staze.
