Nekako nam je neobično da te zovemo tvojim pravim imenom, pa ćemo te i ovom prilikom zvati Bobi. Odakle jedan momak iz Kragujevca u svijetu relija? Jasno nam je da vi iz Kragujevca imate u genu ljubav prema automobilima, ali malo ko je uspio doći toliko daleko kao ti.

Kao neko ko je rođen u Kragujevcu i ko je imao prilike da odrasta uz auto i karting trke, od malih nogu sam zavolio automobilizam, miris benzina i guma. Kao malog, otac me vodio na autotrke u krugu Zastave. Tako da nisam imao sumnje šta će mi biti budući poziv i zanimanje. Kasnije, dok sam se školovao za automehaničara, imao sam sreću da je do radionice gdje sam bio na praksi živio jedan trkač sa kojim sam otišao na prvi trku kao član prateće ekipe. To je bilo 2000. godine na Ušću. I tako naredne tri godine sve do mog odlaska u Italiju.

Svjestan si da autosport na prostorima bivše Jugoslavije ide silaznom putanjom. Kako se javila ideja da „izađeš vani“? Da li je to standardna koju čujemo na ovim prostorima da si jednostavno želio otići negdje gdje se tvoje znanje dovoljno cijeni ili si pak bio željan izazova?

Ideja da “izađem vani” se javila kao želja, ali i kao potreba. Kada imate 20 godina, a želite da radite to i od toga živite, teško je jer ja jednostavno tu mogućnost nisam vidio u Srbiji. Tako da izazov nije bio problem. Ukazala mi se mogućnost da odem za Italiju na sasvim drugi posao i ja sam to prihvatio sa ciljem da jednog dana dođem do svog ultimativnog cilja. U Srbiji nije bilo moguće profesionalno se baviti mehaničarskim poslom na autotrkama. U tim godinama, na našim autotrkama sve svodilo na pomoć prijatelja, drugova i kumova.

Prošao si mnogo toga. Bio si mehaničar u fabričkim ekipama Škode i Hyundaija, sada si u Tok Sportu, Škodinom klijentskom timu, a ko zna koliko si još angažmana imao mimo toga. Prije par dana se pojavio tekst na internetu u tome koliko je teško biti mehaničar u Formuli 1. Sada ti dajemo šansu da nam se „otvoriš“ i pokažeš koliko je zapravo teško biti mehaničaru WRC i ERC šampionatu, reliju općenito.

Najteže je bilo ući u taj “krug” autotrka. Prevashodno reli. Znate, kada ste stranac, nemate iskustva u autotrkama, iako sam ja radio kao mehaničar u servisu mog dobrog prijatelja, trebalo je mnogo ubjeđivanja i truda da se uđe u neki tim. Moj prvi reli je bio “1000 Miglia” u Bresci, gradu u kojem sam živio. Interesantno je da sam, da bih ušao u tim i dobio mogućnost da probam sve to, ponudio šefu tima da taj reli odradim džabe. Kasnije se ispostavilo da je to bila prava odluka. Od tog relija 2012. godine do danas, ja sam odradio preko 170 trka.

Navest ću da samo tokom prve godine u Hyundai Customer Racingu nisam išao na trke, već sam radio u fabrici na sklapanju R5 automobila. Kroz moje ruke je prošlo 48 primjeraka i20 R5, jer smo kolega i ja bili jedini koji su sklapali R5 za klijente. Poslije toga sam premješten u test tim za R5 automobile i tada sam radio Monzu sa Sordom, a testove sa Gryazinom i Veybiem za Monte Carlo, Švedsku i Meksiko. Sve je išlo kako treba, produžen je ugovor sa kojim sam trebao biti u test timu na programu novog Rally 2 auta. A onda je počela pandemija i pošto sam u Hyundaiju u radio kao freelancer, došlo je do prestanka rada jer se nigdje u svijetu nisu vozile trke. Posljednju polusezonu sam odradio sa Tok Sportom i mogu reći da mi je posljednja sezona bila i najuspešnija. Osvojen je ERC sa Milkelsenom. Ne želim da pominjem njegovu titulu u WRC2 jer na WRC-u nisam radio na njegovom automobilu. Naravno, tu bih dodao pobjedu Gryazina u WRC2 na reliju u Monzi. Ta pobjeda mi je draga jer je moja prva pobjeda u WRC2 kao prvog mehaničara na autu. Tu bih mogao dodati i osvajanje titule šampiona Italije u klasi R3T sa Rossettijem 2015., zatim pobjede sa Scandolom na makadamu 2017. za Šampionat Italije. Ali naravno, najdraža pobjeda za mene se desila 2001. na Ušću u klasi mali N sa Ronjom.

Koliko je težak rad na reliju? Uh, hajde da počnem od prva dva relija u WRC karavanu – Monte Carlo i Švedska. Trke koje su na snijegu, često i sa temperaturama ispod -5. Cijeli dan ste na snijegu, pod šatorom. Na trci je malo i lakše, dok je na testu dosta teže. Naročito kada radite sa profesionalnim vozačima. Dešavalo se da na Kipru radite pod tim istim šatorom na +45 stepeni. Nama radni dan počinje ustajanjem u 5-6 sati ujutro, a završava se kasno u noć. Prošle godine u Portugalu smo imali „super-rally“ i spavali smo samo sat i pol. Nažalost, naša primanja nisu kao ona u F1, ali je reli mnogo ozbiljniji i rizičniji od F1.

Imao si priliku da radiš i kod Manfreda Stohla na električnom R5 automobilu. Koliko je realno da u narednim godinama potpuno električni automobili zamijene „klasične“ na reli stazama?

Poslije odlaska iz Hyundaija i pauze zbog neodržavanja trka došlo je do dogovora do saradnje sa Stholom i mog ulaska u taj novi svijet električnih automobila. Automobila spremanih za relikros. Kod njega sam proveo godinu dana. Odradio sam nekoliko testova i jednu trku sa električnim autom.

Baterija koja se nalazi u autu (čak sam sklopio 5 baterija za klijente) je snage 370W. Auto pokreću tri električna motora: dva nazad i jedan naprijed koji daju snagu od oko 700 KS i preko 1000 Nm obrtnog momenta. Problem u svemu tome je što je auto težak preko 1,7 tona. Baterija od 100% do 60% se isprazni za 4-5 krugova na pisti za relikros. Iskren da budem, meni se to ne sviđa i nadam se da to neće zaživjeti u autosportu.

Na toj trci u Rigi, jedina koju sam radio, osvojili smo titulu u ERX. E sad, zamislite titulu gdje su sva četiri auta bila iz našeg tima! (smijeh)

Ako bismo te pitali da nam nabrojiš sve automobile na kojima si radio, vjerujemo da bi nam ponestalo prostora! Ipak, da li bi mogao da izdvojiš one najdraže na kojima si radio i zašto baš njih izdvajaš?

Lista i nije baš duga. Počeo sam sa timom koji je imao Škodu Fabiu S2000 i Clio R3C i R3T. Od R5 automobila, radio sam na Škodi Fabiji i R5 EVO, Ford Fiesti i Fiesti R5 EVO i Hyundaiju i20 R5. Radio sam i na Peugeotu 208 R2 i Renault Cliu N3, a naravno, jedan auto koji želim da spomenem je i Fiat 128 koji sam pratio na čuvenom Reliju Monte Carlo Historique.

Dodao bih i to da smo u pratećoj ekipi bili moj kum i ja i da imamo treće mjesto u generalnom plasmanu od skoro 300 učesnika. I tu smo imali mali peh jer nam je pukla sajla kvačila dok smo bili u vodstvu. Ali to su trke. I to treće mjesto je za nas kao pobjeda.

Ako bih ti trebao reći koji je moj omiljeni auto na kojem sam radio, to je naravno Škoda Fabia S2000.

Ove godine si bio dijelom šampionskog tima na svjetskom i evropskom nivou. Uspjelo vam je što mislim da nikome ranije nije, osvojili ste obje titule. Kakav je osjećaj nakon vrhunske sezone?

Da, moj tim je sa Mikkelsenom osvojio WRC2 i ERC šampionate. Izgubili smo timsku titulu u WRC2 šampionatu u Monzi jer je Gryazin vozio za Movisport! Ali osjećaj je fantastičan. Znate kada imate 2-3 dana testa na kojima na autu izmjenite sve, od amortizera, opruga, balans štangi, diferencijala (prednjeg i zadnjeg), više tipova guma itd. Kad poslije tog testa odradite kompletnu reviziju automobila, da bi taj auto bio spreman za trku, onda se na trci desi problem. Vi onda u 30 minuta sa svojim timom napravite nemoguće i radite preko svih limita i mimo svih očekivanja uspijete da napravite auto i onda uslijedi pobjeda, to je osjećaj koji je neopisiv. To je snaga za sljedeće napore i sljedeće trke.

Tvoja pauza ne traje dugo, uskoro počinju pripreme za početak sezone. U čijem servisu ćeš biti ove godine i gdje započinješ svoju 2022. godinu?

Ja sam danas stigao u Gap. Već u subotu i nedjelju radimo test za prvu WRC rundu u Monte Carlu. Moj dogovor sa Tok Sportom za ovu sezonu je postignut još u oktobru prošle godine. Sa njima ću raditi kompletan WRC i ERC šampionat. To je 21 trka. Praktično nastavljamo tamo gdje smo stali.

Bobi, hvala ti na razgovoru i hvala ti što si sa nama podijelio svoja iskustva. Želimo ti puno uspjeha u 2022. godini! Za kraj, neka poruka za naše čitaoce?

Hvala vama na pozivu na intervju i pozdrav za vaše čitaoce. Motorsport je zaista lijep sport, često opasan, ali sa najvećom dozom adrenalina kod svih nas. Mi smo tim, porodica. Samo ako svi damo 100%, možemo doći do rezultata.