Risto, drago nam je ponovo razgovarati s tobom. Tvoj izlazak na međunarodnu scenu je ispratila pandemija korona virusa koja je „otišla predaleko“ i svima nam je poremetila živote. Koliko se pandemija odrazila na tvoju kampanju u Porsche Supercupu Italije?

Prvo hvala vam na pozivu za intervju, uvijek mi je bila čast odgovarati na pitanja ovom portalu. Naravno da je pandemija utjecala na sve, a posebno na automobilizam. 2020. godine sam imao dosta problema oko putovanja prema Italiji i dosta puta su nas vraćali, no mi smo bili uporni. Dok većina vozača nije išla preko granice, mi smo uvijek išli i pronalazili rješenje za sve. Samo je bitno koliko želite to. Ove godine vidim da su timovi dosta spremniji, za razliku od protekle dvije godine, tako da već mogu da kažem da je sve normalno.

Prošlu sezonu si završio na desetom mjestu u šampionatu u kojem je „prodefilovalo“ preko 30 takmičara. Napredak je evidentan. Da li si ti zadovoljan pomakom koji si napravio u 2021. u odnosu na 2020.?

Pa iskreno, od svog plasmana sam očekivao više. Desilo se to da je došla mnogo jaka konkurencija pogotovo iz Formule 4. Za razliku od 2020. kada nismo mogli da treniramo zbog pandemije jer su uslovi su bili takvi, prošle godine to nije bio problem i 95% konkurenata je treniralo mnogo više nego ja, koji sam imao 10 testova. Prva trojica iz šampionata su imali preko 40 testova u godini. Naravno, to je zbog budžeta koji sam imao, ali ja se ne žalim – uvijek može gore. Doslovno sav novac koji dobijem od sponzora, dajem na testove. Konkurencija je u tom pogledu otišla daleko u poređenju sa mnom.

 Porsche 911 je legendarni trkački auto. U svojoj GT3 izvedbi, sigurno je još brutalniji. Da li nam ukratko možeš opisati osjećaj za volanom takve mašine i koje sve emocije budi taj redni „šestak“?

Što se tiče automobila, konkretno Porschea 911 991.2 je jedan od najbrutalnijih trkačkih automobila koji postoje. Nema nikakve pomoćne dodatke u usporedbi sa ostalim GT automobilima, kao što su Ferrari, Lamborghini, itd… Tako da se sve svodi na vozača i setup vozila. Pričao sam sa mnogo GT vozača koji su vozili Porsche cup automobile i kažu da se ne može ni sa jednim drugim autom po tome koliko je zahtjevan. Morate da naučite na koji način auto funkcioniše, odnosno da u svakom momentu znate šta je potrebno automobilu da biste bili brži. Sve je stvar tehnike koju morate naučiti, ali i trenirati. Kada sam sjeo prvi put za volan Porschea, bilo mi je kao da prvi put vozim trkački auto. Potpuno novo i nepoznato, imao sam i testove sa TCR autimaa prije toga i nisam imao problem nikakav pošto je to prednji pogon, dok je Porsche zadnji pogon i sve što sam mislio da znam o vožnji, nakon Porschea sam shvatio da ne znam ništa!

U okviru Porsche Supercupa Italije, vozio si na brojnim autodromima u Italiji. Tu su naravno legendarne piste poput Monze, Imole, Misana, Mugella i Vallelunge. Koja ti je najdraža od njih na kojima si vozio?

Najljepša staza na kojoj uvijek uživam je Monza. Mogu da kažem „gospodska staza“. Morate se fokusirati na tačke kočenja i na način na koji kočite odnosno „brake release“. Kao što sam rekao najveća brzina se postiže upravo na Monzi i iznosi oko 288 km/h.

Porediti Yugo i 911 GT3 je malo nezahvalno, ali ti svakako možeš napraviti paralelu između trkanja u klasi „Hibrid“ i 911 GT3 kupu. Koliko ti znači iskustvo stečeno u „školi Yuga“ i gdje je teže ostvariti dobar plasman?

Što se tiče uporedbe Hibrida i Porschea, bukvalno nemaju ništa zajedničko, ali trkanje, odnosno ono što sam naučio u Hibridu, dueli s drugim vozačima i sve to mi je mnogo pomoglo u Porscheu. Tvrdim da iskustvo koje sam ja stekao zahvaljujući hibridu oko duela, načina odbrane pozicije i napada je jedno od najboljih od svih vozača tamo. Nikada nisu osjetili kako je kada ti neko da vozi „na braniku“ na takav način kao što sam ja osjetio u Hibridu. Tako da svaka škola je dobrodošla i nosi pozitivne stvari. Ja nikada neću zaboraviti kako sam krenuo i odakle, nikada neću da zaboravim karting i Hibrid jer to su mi najljepši momenti u karijeri. Definitivno je teže u Porscheu, neuporedivo, ali sve je stvar treninga.

Finansije su veliki problem mnogim automobilistima. Operacija koju ti vodiš u Italiji nije ni malo lagana. Koliko pomažu sponzori i da li je to dovoljno?

Kao što sam već pomenuo, finansije su najvažnije u autotrkama, pogotovo ovdje gde ja vozim. Da je slaba konkurencija, ne bih imao potrebe da treniram, za mene nije konkurencija tamo gdje ideš bez treninga i u voziš se u najboljih deset. To je za mene je slab šampionat. Sve to je izraženo u Porsche Supercupu gdje su svi automobili isti i nema razlike u performansama. Nikada nisam htio da se žalim na finansije, naravno da mi treba dosta više od onoga što sam do sada uspio da obezbijedim jer želim više trenirati, samim tim želim biti brži i konkurentniji. Primjera radi, moji treninzi za ovu sezonu počinju u aprilu, dok je moja konkurencija već odradila četiri do pet testova. Ali ja se ne žalim, dajem sve od sebe, zahvalan sam i sponzorima i državi na onom što mi pružaju.

Svjetski Porsche Supercup je tokom 2021. godine prešao na 992 generaciju. Da li ćemo te ove godine gledati u novom 911 GT3 ili će Porsche Supercup Italije zadržati generaciju 991?

Da, ove godine i mi mijenjamo auto i prelazimo na novi 992 koji je dosta brutalniji, ali za nijansu sporiji od 991 zbog velikog downforcea i većih prednjih guma. To znači da će auto biti brži u krivinama, a sporiji na pravcima. On je generalno u performansama jači, ali zbog ove dvije stvari biće sporiji na pravcima za oko 7 do 10 km/h.

Imao si priliku da voziš i na Autodromu Franciacorta. To je potpuno nova staza koja se nalazi u sklopu Porscheovog Experience Centra. Nedavno smo pisali o tom centru i okarakterisali ga kao „Disneyland za odrasle“. Kako se tebi čini ta Porscheova ideja i da li je staza jednako uzbudljiva kao i ove „kultne“ koje smo ranije spomenuli?

Autodrom Franciacorta je dosta interesantna staza zvana „mini Monte Karlo“. Meni se mnogo sviđa pošto je dosta bezbijedna i spora i bukvalno možete da se prepustite vašem iskustvu u automobilu. Upravo se to dogodilo prošle godine jer sam tamo imao najbolji plasman, četvrto mjesto, zahvaljujući onome što sam rekao, a to je trening. Tada smo svi bili prvi put na toj stazi i niko nije imao prilike da trenira, tako smo svi bili dosta izjednačeni i pokazao sam da nisu ništa bolji od mene, samo mi je potreban trening. Ja sam uvijek realan i uvijek prvo kritikujem sebe kada je to potrebno, za razliku od većine koja nalaze krivca u svemu drugom osim u sebi. To je put do uspjeha, samo realno i iskreno.

Kada smo razgovarali 2020., rekao si da je tvoja glavna želja svjetski Porsche Supercup. Koliko si daleko od ostvarenja želje i da li je ona uopšte ista ili si promijenio mišljenje?

Cilj je bio i ostaje svjetski Porsche Supercup. Već sam u pregovorima da čak ove godine odvezem jedan trkački vikend, ako uspijem naći mjesto pošto nije više ni pitanje budžeta ili želje, nego da li smijem i da li ima mjesta. Mogu reći da je to vrh autosporta što se tiče mene nakon F1 i WRC-a, pošto tokom sezone dvije trke se voze uporedo sa Formulom 1. Tamo je najveća elita i najjači vozači širom svijeta.Nadam se da ću nastupiti tamo, ako ne ove, barem sljedeće godine i napraviti najveći poduhvat od svih vozača s prostora bivše Jugoslavije.

Risto, hvala ti puno na razgovoru. Želimo ti puno sreće u narednoj sezoni i puno pobjeda! Za kraj, neka poruka za čitaoce AutoBuzza?

Hvala vam puno još jednom. Poruka je jedna i jednostavna – nikada ne odustajte od onoga što želite i što volite! Nikada ne znate kada će vam se poklopiti sve kockice. Ovaj sport je težak za sve one koji tek počinju. Krenite – uvijek postoji rješenje. Uvijek sebi postavite neki cilj i onda kada ga ostvarite, postavite sebi novi.